Psiholozi su se bavili pitanjem kakav je odgojni stil roditelja najbolji za odgoj djece. Vrlo temeljita istraživanja rađena su tako da su djecu pratili od ranog djetinjstva do srednjoškolske dobi kako bi ustanovili učinke različitih stilova na djecu. Utvrdili su da se roditeljski stilovi zapravo razlikuju u dvije dimenzije. Na predavanju su predstavljena četiri roditeljska stila. Predstavljene su specifičnostima odnosa roditelja prema djetetu unutar svakog stila (razina slobode / kontrole, zahtjevnosti / popustljivosti), kao i najčešće osobine djece podvrgnute određenom stilu (odgovornost, samopouzdanje, radna disciplina).

Roditelji su pokušali odrediti svoj roditeljski stil na skali samoprocjene. Ocjenjivali su svoju zahtjevnost/popustljivost i toplinu/hladnoću u odnosu na dijete. S obzirom na to mogli su se svrstati u jedan od sljedećih tipova tj stilova u odgoju:

- HLADAN I ZAHTJEVAN RODITELJ

- HLADAN I POPUSTLJIV RODITELJ

- TOPAO I POPUSTLJIV RODITELJ

- TOPAO I ZAHTJEVAN RODITELJ

Stil hladnog i zahtjevnog odgoja mogli bismo nazvati i Ja-šef, nazivaju ga još i autoritarnim. Dominiraju naredbe, bez mogućnosti razmatranja i razgovaranja o njima, visoki zahtjevi, dominiraju nagrade ili kazne, roditelj je nadređen, dijete podređen, nema slobode. Hladan i popustljiv stil uglavnom bismo mogli opisati kao Ne smetaj, imam svojih briga, nazivaju ga još Indiferentan, zanemarujući. Roditelj slabo kontrolira dijete, ima male zahtjeve, zaokupljen je prvenstveno sobom. Topao i popustljiv odgojni stil karakterizira nepostojanje granica, puno slobode za dijete, roditelji su preosjetljivi na dijete. Primarno zadovoljavaju djetetove potrebe i želje. Nazivaju ga i Permisivnim (prezaštitničkim). Pružaju mnogo ljubavi i gotovo nimalo su zahtjevni. Mogli bismo reći da je tu dijete šef.

Topao i zahtjevan roditelj je podržavajući, brine, prati dijete, suosjeća, ali postavlja jasne granice i primjerene zahtjeve. Uz ljubav i emocionalnu toplinu ima čvrstu kontrolu nad djetetovim nepoželjnim obrascima ponašanja. Ovaj stil nazivaju još i autoritativnim (jer roditelj je autoritet), odvaja jasno svijet odraslih i svijet djeteta.

Što mislite koji je od ovih stilova najpoželjniji?  Vjerojatno i ne morate mnogo razmišljati da biste došli do zaključka. Djeca toplih i zahtjevnih roditelja uglavnom odrastaju u odgovorne i zrele adolescente, sa snažnom slikom o sebi, dobro razvijenim socijalnim vještinama. Posjeduju samokontrolu, emocionalno su topla, tolerantna i prilagodljiva. Kao takva, „imunija“ su na razvoj ovisništva općenito. Očito kombinacija demokratičnosti i nepopustljivosti, jasne granice uz mnogo emocionalne topline djeci pašu.

Dakle, dragi roditelji, samo hrabro! Oboružajte se strpljenjem i samopouzdanjem ! I greške su dozvoljene (u određenim količinama), pa i odrasli su samo ljudi, zar ne?