preskoči na sadržaj
Povijest škole

 

Osnovna škola Ivanke Trohar Fužine

kroz povijest

 

 

   Osnovna škola Ivanke Trohar Fužine, škola s bogatom tradicijom poučavanja, odgojila je i obrazovala velik broj uglednih znanstvenika, umjetnika i intelektualaca, kao i generacije djece iz Fužina, Liča i Vrata.

Ovo je prikaz događaja vezanih uz školu u 225 godina njene povijesti koji će pokazati kako se škola mijenjala kroz promjene sustava, država i ideologija, zadržavajući u svim tim promjenama najbolje tradicije njegovanja obrazovanja i odgoja u vrijednostima koje su njeni učitelji promovirali – vrijednostima rada, poštenja, prijateljstva i zajedništva.

Spomenuti ćemo mnoge ljude zaslužne za napredak  škole, uz mnoge druge koji će morati biti izostavljeni zbog sažete naravi ovog prikaza.

   Škola Fužine svoje početke veže uz razdoblje prosvijećenog apsolutizma krajem 18. stoljeća, usporedo sa samim nastankom župe i naselja Fužine. U to vrijeme austro – ugarska carica Marija Terezija donosi odluku kojom školstvo prelazi u ruke države i uz to vezano osnivaju se mnoge nove škole u svim krajevima velikog imperija. Za kraljevstva Hrvatske i Ugarske donosi se Ratio Educationis, pravilnik o poučavanju po kojem moraju raditi sve novoosnovane državne školske ustanove. Ugovor o osnivanju pučke škole u Fužinama s dva razreda potpisan je 1786. godine, ali je škola počela s radom već godinu prije, 1785. Učenici su savladavali osnove – čitanje, pisanje, računanje i vjeronauk. Prvi učitelj koji je zapisan u dokumentima zvao se Ivan Koričić. U prvim desetljećima rada škole najveći problem bio je mali broj djece koja su pohađala nastavu. U narodu još nije bila razvijena svijest o potrebi obrazovanja, a i život na selu je bio težak i često je i dječja pomoć u radovima na polju i u gospodarstvu bila nužno potrebna.

U vrijeme francuske uprave (1809.-1813.) naglasak je stavljen na materinski jezik, nasuprot dotadašnjem prvenstvu njemačkog kao jezika vladajuće dinastije. Naravno, nakon Napoleonova poraza, taj se trend preokreće.

Učitelji su se i tada često nalazili u nezavidnom socijalnom položaju.Tako se za fužinskog učitelja Ivana Bertanalića navodi kako dvije godine nije primio plaću i kako on i njegova obitelj moraju preživljavati u teškoj bijedi i oskudici. U toj prvoj polovici 19. stoljeća školu u Fužinama pohađao je  Franjo Rački.(1835. – 1838.)

Problemu slabog pohađanja škole pokušalo se doskočiti i naredbom o obveznom pohađanju škole koja se mogla provoditi i silom (1850.) koja je dovela do određenog povećanja broja učenika.

Iz tog vremena su i prvi izvještaji o uspjesima naših učitelja i učenika  - 1863. godine učitelj fužinske škole Danijel Rendulić je na učiteljskoj skupštini u Mrkoplju zadužen za ispitivanje učenika iz hrvatskog jezika. Godinu dana kasnije učitelji i učenici fužinske škole ostvaruju zapažen nastup na Zemaljskoj izložbi u Zagrebu gdje dobivaju medalju i priznanje za svoje ručne radove.

Promjene u radu naše osnovne škole donosi novi školski zakon iz 1874. kojim se u svakom mjestu s više od 40 djece utemeljuje obvezna četverogodišnja škola kojom mora upravljati školski odbor. Već iduće godine broj učenika fužinske škole penje se na 127. Zbog povećanja broja djece u školi, dio nastave seli iz stare školske zgrade iznad mjesne crkve sv. Antuna Padovanskog u zgradu „Pivarne“ u centru mjesta. Iste godine osnovana je školska knjižnica kojoj Franjo Rački 1877. poklanja komplet svojih djela.

1889. bilježi se zanimljiv posjet školi Fužine – omraženi ban Khuen – Hedervary posjetio je učenike i učitelje, osobno obilazeći sve razrede dočekan pjesmom i recitiranjem fužinskih učenika.

Pet godina nakon toga otvara se i 5. razred u školi koja tada zapošljava tri nastavnika. Ta 1894. bila je obilježena i smrću Franje Račkog povodom čega je škola po prvi put tiskala godišnji izvještaj čijih je prvih petnaest stranica bilo posvećeno životu i djelima Račkog.

Do početka 1. svjetskog rata školu je u prosjeku pohađalo 175 učenika što se mijenja 1914. kada mnoga djeca moraju zamjenjivati svoje očeve i braću poslanu na frontu zbog čega prekidaju školovanje. Iz tog ratnog razdoblja valja spomenuti dvije uspješne učeničke priredbe održane 1918. u Vratima, čiji je prihod bio namijenjen fondu za pomoć i zaštitu djece u ratu poginulih Fužinaraca i Vrataraca.

Povodom početka školske godine 1918./1919., na misi u fužinskoj crkvi zapjevana je hrvatska himna što je simbolično označilo povijesnu promjenu – pad Austro – Ugarske monarhije.

   U razdoblju Kraljevine Jugoslavije primjećuje se  stalno opadanje broja učenika – školu je pohađao manji broj đaka nego što je bilo propisano zakonom.

1941. godine talijanska vojska je okupirala Fužine, zauzela staru školsku zgradu i zaplijenila vrijednu školsku opremu, uništavajući nastavna sredstva, arhiv, biblioteku i druge tragove hrvatske kulture i obrazovanja na ovom prostoru. Škola je prisiljena na premještaj u zgradu „Pivarne“ u centru Fužina, gdje djeluje u otežanim uvjetima.

Nakon kapitulacije Italije 1943., fužinski Narodnooslobodilački odbor preuzima na sebe zadaću organiziranja nastave za djecu na području općine Fužine koja postaje dio teritorija oslobođenog od strane okupacije. Najveći problem postao je nedostatak učiteljskog kadra zbog čega su u školu bili postavljani „partizanski učitelji“, koji su uz pomoć preostalih starijih učitelja nastojali održavati nastavu u ratnim uvjetima. Jedna od mladih partizanskih učiteljica bila je i Neda Kauzlarić, kasnija gradonačelnica Rijeke i uspješna znanstvenica i političarka.

Partizanskim učiteljima pomagali su svojim savjetima i iskustvom učitelji Anton Ružić i Meho Mehmedbašić, koji su bili zaduženi za organizaciju školstva u cijelom Gorskom kotaru, a često su svojeručno izrađivali udžbenike i nastavna pomagala jer se udžbenike iz NDH nije koristilo.

Tijekom cijelog razdoblja rata u Dječjem domu u Fužinama bila su smještena djeca bez roditelja iz svih krajeva ratom poharane Jugoslavije. Fužinski učitelji su i za ovu djecu organizirali nastavu, koliko je bilo moguće u tadašnjim okolnostima.

   U prvim godinama nakon oslobođenja najveći problem za učitelje škole predstavljao je velik broj učenika koji su pristizali iz krajeva najviše pogođenih ratom, a koji su u ratu izgubili roditelje i pohađali školu s djecom iz Fužina. Problem je bio i nedostatak nastavnih sredstava, ruševno stanje školske zgrade i opće siromaštvo nakon 2. svjetskog rata. Tadašnja učiteljica Anica Pleše navodi : „Rad je bio vrlo otežan jer su učenici u pojedinim odjeljenjima bili različite starosne dobi. Sjećam se jedne generacije I. i III. razreda s kojom sam ja radila, a u kojoj je bilo 91 učenik.“[1]

Unatoč teškoćama, učenici su uspješno sudjelovali u mnogim akcijama obnove nakon rata, između ostalog i u izgradnji Zadružnog doma, uređenju knjižnice i čitaonice i pošumljavanju brda Plasa.

Novosti su postupno uvođene u nastavni program i ustroj škole. Nova komunistička vlast izbacila je tradicionalni utjecaj Crkve u školstvu i uvela ručni rad i geometriju u nastavni program.

50 – ih godina prošlog stoljeća postupno se u fužinsku školu uvodi predmetna nastava i osmogodišnja osnovna škola po Zakonu o školstvu iz 1951. godine. U školskoj godini 1955./1956. završen je prijelaz fužinske škole u osmogodišnju školsku instituciju. U toj godini školu je pohađalo 147 učenika, a njihov broj rastao je do sredine 60 – ih godina nakon čega slijedi stagnacija i postepeni pad broja učenika. Tijekom godina u školu su pristizali stručno i pedagoški osposobljeni nastavnici koji su uvodili suvremene oblike rada i širili odgojno – obrazovnu djelatnost škole.

Iznimno važan trenutak u povijesti škole bilo je preseljenje u novu, modernu školsku zgradu koja je završena 13. rujna 1963. i koja je omogućila veliki napredak u kvaliteti obrazovanja mladih generacija Fužinaraca, Vrataraca i Ličana. Odlukom školskog odbora na svečanoj sjednici tri dana prije početka nastave škola je dobila ime Ivanke Trohar, polaznice škole i narodnog heroja iz Fužina koja je pogubljena 1944. od strane ustaškog režima.

   1985. godine škola je obilježila vrlo vrijedan jubilej – 200 godina organiziranog odgojno – obrazovnog rada povodom čega je izdana vrijedna monografija o Fužinama i fužinskom kraju, o njegovoj povijesti, kulturi, gospodarstvu, obrazovanju i vrijednim, jednostavnim i skromnim ljudima koji su omogućavali i omogućuju napredak našeg kraja. Za izdavanje monografije posebno su bili zaslužni glavna urednica  Neda Kauzlarić – Andrić, predsjednik Odbora za proslavu 200 – godišnjice škole Vlado Mihaljević kao i svi učitelji na čelu s ravnateljem Rudolfom Komadinom. Iste godine uz školu je izgrađena nova sportska dvorana koja je stvorila uvjete za daljnji razvitak sporta među djecom i mladima naše općine.

Osamostaljenje Republike Hrvatske i Domovinski rat donijeli su našoj školi nove izazove i više učenika zbog djece prognanika iz ratom pogođenih krajeva Hrvatske i BiH. Nastava je u jesen 1991. bila i prekidana u par navrata zbog napete i neizvjesne situacije u Gorskom kotaru. Unatoč takvim uvjetima, učenici i učitelji ostvarili su i u ovom periodu vrijedne rezultate u nastavi i izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima, od kojih kao zanimljivu treba spomenuti učeničku grupu speleologa.

U 90 – ima kao godinu iznimno bogatu događajima izdvojit ćemo 1994., kada škola i mjesto obilježavaju značajne obljetnice. Uz 150 godina Područne škole Lič izašao je te godine prvi učenički list škole „Vrelo“ s likovnim i literarnim radovima polaznika matične i područnih škola.

18.6. iste godine održan je znanstveni skup povodom 100 – godišnjice smrti Franje Račkog u organizaciji OŠ Ivanke Trohar i HAZU – a, čiji je potpredsjednik akademik Ivo Padovan pozdravio i otvorio skup. Sutradan se uz Dan župe Fužine u crkvi sv. Antuna Padovanskog održala misa na staroslavenskom jeziku koju je predvodio velečasni Josip Šepić.

I u novom tisućljeću učenici i učitelji Osnovne škole Ivanka Trohar iz Fužina nastavljaju postizati vrijedne rezultate u nastavi, ali i u sportskim, glazbenim, literarnim, likovnim, zadrugarskim, filmskim i mnogim drugim aktivnostima, unatoč upornom padu broja učenika do današnjih stotinjak djece.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Literatura :

1.„200 godina osnovne škole Fužine“, Milivoj Čop, u monografiji „Fužine“, Odbor za proslavu 200 – godišnjice škole Fužine, Mjesna zajednica Fužine i Izdavački centar Rijeka, Fužine, 1985.

2. Spomenar OŠ Ivanke Trohar Fužine

 

 

 



[1]„200 godina osnovne škole Fužine“, Milivoj Čop, u monografiji „Fužine“, Odbor za proslavu 200 – godišnjice škole Fužine, Mjesna zajednica Fužine i Izdavački centar Rijeka, Fužine, 1985., 185. str.




Natjecanje Dabar


Oglasna ploča
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 400

Tražilica



Upisi u srednje škole

Filmska družina

Kalendar
« Studeni 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 31 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji


Vremenska prognoza

               FUŽINE


Školska knjiga


Profil





preskoči na navigaciju